Uspeh zaslužuju svi ljudi. Jedino šta ljudima nedostaje da bi bili uspešni je znanje. Znanje kako sa mesta I situacije u kojoj su sada doći do situacije I mesta gde žele da budu. Samo to. Znanje. I nije važno ni ko je odakle krenuo, ni ko gde živi, ni ko je iz kakve porodice..NE. Važno je samo znanje.
Šta ljudi rade kada žive životom koji im se ne svidja? Počnu da savetuju. Savetuju druge da ne prave greške kao I oni, servirajući im realnost iz svog sveta I svog iskustva. To najčešće roditelji rade svojoj deci. Kako će vas deca poslušati kada vide I odrastaju u kući gde se nisu ostvarivali ciljevi? Ako ne biste deci preporučili da žive život kao što ga živite vi vreme je za veliko spremanje. Čega? Uma.
Um nam je pun smeća od ograničavajućih uverenja I beskorisnih informacija koje nam kradu život. Kada ste u toku dana vreme posvetili samo za sebe I pitali svoju dušu šta bi želela? Da li ste ikada razmišljali o tome? Da li se to pitate kada ujutro pogledate umorne oči u ogledalu? Kada vam je svaki dan isti? . Ideš na posao koji ne voliš a moraš. Život, deca računi, krediti. Pitaš se jel mora tako? Gledaš televiziju I vesti sve gore od goreg po celom svetu I pomisliš kod nas je još I dobro. Na poslu prepričavaš iste te vesti kolegama, oni tebi svoje šta se još desilo..itd itd.
Nervozni počinjete sa radom a onda se obavezno pojavi isti takav nervozan šef, direktor, kolega I doliva nervozu. Jedva čekate da dodjete kući da istresete sav svoj bes na prvog ko otvori vrata. I..
Lagano bračni odnosi zahladjuju, komunikacija samo ono što treba deci. Sex? Ma nije do života a ne do toga..i ima li kraja? Aa nee, onda počinjemo da se razboljevamo. Telo kada ne može da trpi negativnost ono proizvodi bol. Da li vam se desilo da odete kod doktora I nalazi kažu sve je u najboljem redu, a ipak nije? Onda vam kažu od toga verovatno nećete da umrete, ali ćete sa tim da umrete. Utešno nema šta. Vrzino kolo se okreće. Ringišpil života iz kojeg ne vidite izlaz.
Priče da postoje ljudi koji koji žive sretno I drugačije su za nas izmišljotina ili kažemo da se nalaze u inostranstvu I da je tamo spas za sve naše probleme. Tamo je spas za našu decu. Savetujemo im da idu odavde, da nadju za sebe bolji život dok nam se duša raspada, gutamo suze jer mislimo da radimo pravu stvar. To je za njihovo bolje. Deca posmatrajući nas I naš život uverena su da je to zaista tako jer realnost u kojoj žive I u kojoj su odrasli to potvrdjuje. Trude se svim silama da odu..i odu.
A kada odu shvate da ni tamo nije sjajno, da su tamo radnici tudjeg neba, žive za godišnji kada će doći kući I nasmejati se sa starim društvom. I kada ih pitaju kako ti je tamo? Dobro, snašao sam se, radim Imam pare ali..uvek ono ali… Želite li takav život za svoju decu? Ja ne! Uradila sam I radim I kao roditelj I kao coach učim I svoju I tudju decu svemu što je potrebno da deca shvate da gde god idu sebe nose sa sobom. Kao professional coach želim da ih naučim da budu otvorenog uma I da ono što mi živimo ne žive I drugi ljudi. Učim ih da menjaju svoja ograničavajuća uverenja, svoj mentalni stav jer je on presudan za uspeh gde god da žive i odakle god da dolaze, učim ih da budu hrabri, učim ih da stvaraju sopstvena iskustava na osnovu sopstvenih podržavajućih uverenja, učim ih da čuju I slušaju svoju dušu jer ona najbolje zna….❤️
Mima Sarac professional coach