Jednom davno meni se čini da je to zaista bilo davno ponudili su mi mrvice od života. Ponudili su mi njihovu zlobu, njihov jad iz njihove duše, ponudili su mi to smatrajući da ne zaslužujem više.. I znate šta? Nisam pristala.
Nisam jer sam sebe volela mnogo više no što me oni nisu voleli. Nisam pristala jer me moja duša nije videla očima kojim su me gledali oni.
Nije. Ona me je videla jaku, snažnu, uspešnu ostvarenu ženu. Ženu koja zna šta hoće i hrabro ide sama po svoje snove. Glava i um su mi bili u panici. Realnost! Mima realnost! Kako ćeš? Ako napustiš posao deca plata računi od čega ćete živeti?
Panika koju mi je pravio moj um. Moj sopstveni um me je sabotirao. Da. A duša je bivala sve tiša i tiša, tanki mali glasić je u meni uvek govorio idi možeš ti to. Idi velika dela te čekaju. Idi..
Znam da mnogi od vas tu stanu. Znaju kada je dosta znaju da mogu više znaju da zaslužuju više i onda… Ostane na tome da to samo znaju.
Proćiće sve, proćiće i život zajedno sa tim.
Prolazi i moj, i ja sam odlučila da kad već prolazi i ako je sve igra uma onda će to biti po mojim pravilima.
Ako ćemo se igrati ja biram igru.
Um.. Čovek može da živi i ako se ugasi um, ali ako se ugasi srce onda je kraj.
I zato čuvam moje srce, čuvam ga i slušam jer dok god ono sretno kuca dotle i ja živim. A dok god živim motivisaću ljude i biću im podrška da žive svoje snove ❤️
Mima Sarac professional coach ❤️